U rujnu 2024. jedan je video snimak obišao društvene mreže u balkanskim državama tvrdnjom da prikazuje "navodni napad na novinare u Zadru". Video je dijeljeno više od 40.000 puta u 48 sati. Ponder je proveo digitalnu forenzičku analizu i utvrdio da snimka zapravo datira iz 2021. godine i prikazuje sasvim drugačiji incident u drugoj zemlji. Ispravak je stigao tek nakon što je dezinformacija dostigla masovnu distribuciju.

Ovaj primjer ilustrira temeljni izazov istraživanja dezinformacija: brzina distribucije lažnih informacija dramatično premašuje brzinu njihovog razotkrivanja. No postoje sustavni pristupi koji mogu ubrzati verifikaciju i povećati učinkovitost fact-checkinga.

Europska mreža za provjeru činjenica — EFCN
  • Mreža okuplja 42 certificirana fact-checking organizacija iz 28 europskih zemalja
  • U 2024. godini zajednički obradili više od 28.000 provjerenih tvrdnji
  • Prosječno 31% provjerenih tvrdnji klasificirano kao lažno ili misleno
  • Najčešće teme: zdravlje i medicina (24%), politika (31%), rat i sukobi (18%)
  • Hrvatska nema punopravnog člana EFCN-a — što je ozbiljan institucionalni deficit

Tri razine istraživanja dezinformacija

Profesionalni pristup istraživanju dezinformacija razlikuje tri razine, svaka s različitom metodologijom, resursima i ciljevima.

Razina 1: Reaktivna provjera pojedinačnih tvrdnji

Ovo je najčešći oblik fact-checkinga — provjera konkretne tvrdnje, fotografije, videa ili izjave koja je počela cirkulirati na društvenim mrežama ili u medijima. Metodologija uključuje:

  • Reverzna pretraga slika: Google Images, TinEye i Yandex Images za provjeru podrijetla fotografija
  • Geolokacijska analiza: Usporedba vizualnih detalja (arhitektura, vegetacija, prometni znakovi, terenska topografija) s kartama (Google Maps, OpenStreetMap, Wikimapia)
  • Analiza metapodataka: Provjera EXIF podataka fotografija (kada je zapis napravljen, kojim uređajem) — uz napomenu da se metapodaci lako brišu ili mijenjaju
  • Arhivska provjera: Wayback Machine i CachedView za provjeru izvornih objava i konteksta

"Dezinformacija nije greška — to je namjera. Razlika između pogreške i dezinformacije nije u sadržaju, nego u intenciji. Upravo zato istraživanje dezinformacija mora ući dublje od samog sadržaja i istražiti izvore, motive i mreže distribucije."

— Claire Wardle, First Draft News

Razina 2: Proaktivna analiza dezinformacijskih kampanja

Na ovoj razini istraživači ne reagiraju na pojedinačne lažne tvrdnje, nego sustavno analiziraju koordinirane kampanje dezinformiranja. Ovo zahtijeva napredne analitičke alate i znanja iz područja mrežne analize.

Ključni alati za ovu razinu uključuju: CrowdTangle za analizu distribucije sadržaja na Facebook platformi (ograničen pristup od 2023.), Botometer za identifikaciju bot-računa na X/Twitteru, Gephi ili Maltego za vizualizaciju i analizu mreža distribucije, te Academic API pristup za istraživačke organizacije.

Razina 3: Sistemska istraživanja dezinformacijskog ekosustava

Najsloženija razina uključuje dugotrajne istraživačke projekte koji mapiraju cjelokupne ekosustave dezinformiranja — komercijalnog, političkog i geopolitičkog. Primjeri europskih projekata ove razine uključuju EU DisinfoLab i Stanford Internet Observatory, koji su identificirali koordinirane kampanje koje operiraju kroz desetke lažnih medija i tisuće lažnih računa.

Digitalna forenzika vizualnog sadržaja

Vizualni sadržaj — fotografije i videozapisi — posebno je podložan manipulaciji i kontekstualizacijskom zloupotrebljavanju. Istraživački novinari koji se bave dezinformacijama moraju savladati osnove digitalne forenzike vizualnog sadržaja.

Za fotografije: FotoForensics.com nudi analizu Error Level Analysis (ELA) koja može indicirati digitalne manipulacije; InVID/WeVerify browser ekstenzija integrira višestruke alate za verifikaciju videa; Forensically nudi naprednu analizu za stručnjake.

Za videozapise: Analiza kompresijskih artefakata, provjera konzistentnosti osvjetljenja i sjenki, usporedba zvuka i slike — sve su to tehnike koje pomažu u identifikaciji deepfakea i manipuliranog materijala.

Istraživanje u hrvatskom kontekstu: Specifičnosti i izazovi

Hrvatska novinarska zajednica suočava se s nekoliko specifičnih izazova u istraživanju dezinformacija. Jezična barijera — mali broj alata pokriva kvalitetno hrvatski jezik — znači da se mnogi automatski fact-checking sustavi moraju ručno adaptirati. Nadalje, nedostatak institucionaliziranih fact-checking organizacija (za razliku od Slovenije koja ima Razkrinkavanje, ili Srbije koja ima Raskrikavanje) ostavlja verificirani prostor fragmentiranim.

Ipak, istraživanja pokazuju da su novinari iz malih jezičnih zajednica u prednosti u jednom ključnom aspektu: dublje razumijevanje lokalnog konteksta, kulturnih referenci i specifičnih aktora omogućuje im prepoznavanje dezinformacija koje bi strani fact-checkeri propustili.

Primjer iz prakse: Anatomija jedne dezinformacije

U studenom 2024. na regionalnim portalima počela je cirkulirati tvrdnja da je "Europska komisija zabranila tradicionalne dalmatinske pršute iz zdravstvenih razloga". Tvrdnja je bila lažna. Analiza izvora pokazala je sljedeći lanac dezinformacije:

  • Originalni, netočno protumačeni dokument: EU regulativa o maksimalnim razinama nitrata u prerađenom mesu, iz 2023.
  • Preuzimanje i dramatizacija: Talijanski desničarski portal preuzeo je dokument i objavio ga s pogrešnim zaključcima
  • Prijevod i distribucija: Hrvatski portal bez naznake izvora preuzeo je pogrešno interpretiran sadržaj
  • Viralizacija: Lokalne Facebook grupe distribuirale sadržaj s alarmantnim naslovima

Ispravak je zahtijevao kontakt s EU delegacijom, Ministarstvom poljoprivrede i stručnjacima za prehrambeno pravo — pet dana rada za jednog istraživačkog novinara.

Zaključak: Istraživanje dezinformacija kao javna služba

Sustavno istraživanje i razotkrivanje dezinformacija jedna je od najvažnijih funkcija novinarstva u suvremenom informacijskom okruženju. Nije glamurozno, nije brzo i nije jeftino — ali je neophodono za zdravlje demokratskog diskursa.

Ponder je posvećen ovoj funkciji. Svaka tvrdnja u našim tekstovima prolazi verifikacijski proces, a u slučaju dezinformacijskih tvrdnji primjenjujemo metodologije opisane u ovom tekstu. Naš fact-checking protokol dostupan je na stranici Urednički standard.

Objavljen: 20. prosinca 2024. Autor: Tomislav Vukić. Urednica: Marija Horvat. Ponder © 2025.